ŽELJO BADURINA: 99 CENTI

Samostalna izložba 99 centi suvremenog umjetnika Željka Badurine, na programu Green Room Galerije u Centru urbane kulture Regenerator (Ulica mladih 2, Zabok).
Otvorenje izložbe održat će se u utorak, 7. travnja 2026. u 19h, a u jutarnjim satima istoga dana umjetnik će održati vodstvo izložbom za srednjoškolce.

 

 

 

 

 

 

 

Malo je suvremenih umjetnika/ica u Hrvatskoj za koje bi mnogi mogli reći da im poznaju radove, ali ne znaju nužno tko im je autor/ica, niti njegovo ili njezino ime. Jedan od tih malobrojnih umjetnika je nedvojbeno Željko Badurina, akademski slikar-grafičar koji od sad već davne 2012. godine sve svoje radove premijerno objavljuje ponajprije na društvenim mrežama Facebook i Instagram, u potpunosti usvojivši „prirodu“ ovih najmasovnijih medija 21. stoljeća. Zahvaljujući mehanizmima shareanja i beskonačnog scrollanja slika, poruka i značenja, on na taj način može doprijeti do ljudi koje art inače nužno ne zanima, ali ih itekako zanimaju komentari društvenih prilika i neprilika, humor i jaka satira. Na galerijskim izložbama, Badurina radove „skinute“ s interneta „posta“ na zidove, kao što je slučaj i s tekućom – 99 centi joj je ime!

Pišući uvodni tekst za Željkovu izložbu Vikend-slikar u zagrebačkoj Galeriji Atelijera Žitnjak 2020., nazvao sam ga rijetkom biljkom suvremenog umjetničkog okoliša, jer on je „humorist bez plitkosti, satiričar bez gorčine, (post)konceptualni umjetnik bez teškoća pri komunikaciji s najširom mogućom publikom, te grafičar i slikar s odmakom (ili pomakom), koji svoje matične medije izražavanja svjesno i dosljedno koristi u kontekstu masovnih medija.“ Do danas mislim da je o njegovom radu teško reći nešto točnije, pri čemu dosljedno ovdje znači i vrlo produktivno. Naime, Željko je od 2012., kada je radove počeo objavljivati na FB-u i „Insta“, priredio jednu izložbu s izborom od njih dvjestotinjak (Lajk end šer iz 2016., predstavljena u Zagrebu, Splitu, Krku, Rijeci i Koprivnici), dok 99 centi čini izbor od novih 200 radova – iz njih oko 1250 nastalih od 2016. godine do danas!

Ova nevjerojatna brojka znači i to da je umjetnik u svojoj svakodnevnoj proizvodnji radova posve preuzeo i originalno obradio logiku mema – nekoć poglavito naziva za koncept najmanje jedinice informacija koja se širi kulturom, a danas najviše za kombinacije slike i kratkog teksta humorističkog i satiričkog tona koje se svakodnevno šire „internetima“ i najčešće nastaju varijacijama foto-kolaža ili video-kolaža, medija koji su Badurini otprije bili najbliži. U analogna ili rana digitalna vremena, kad je foto-kolaže iz serija Post-art, Fotosinteza, Vrijeme je za optimizam i dr. možda radio (i) digitalno, no isprva ih je dijelio i izlagao analogno, Badurina je svoje jedinstveno duhovito viđenje problema i stranputica suvremenog društva, ali i svijeta umjetnosti, intuitivno ugodio na način već blizak memu i brzoj komunikaciji interneta, dok mu poticaja za samosvojno umjetničko tumačenje svega začudnog, nestvarnog, pa i nesretnog ili urnebesnog što se oko nas ili u umjetnosti događa, nije moglo uzmanjkati ni na internetu, niti onkraj interneta (ako tako nešto danas uopće postoji). Pa bilo da se šali, a zapravo krajnje ozbiljno bavi prelaskom s kune na euro, zatvaranjem Name ili neljudskim tržištem nekretnina, ili pak preoblikuje idole i bogove Zapadne civilizacije čineći ih humanijima i de facto uvjerljivijima – prikazujući, primjerice, Isusa kako surfa (ili ranije i u brojnim drugim doživljajima, biblijskim ili ne!), Badurina društvu ne nudi toliko ogledalo da se pogleda u oči, koliko odraz u rijeci elektroničkih slika, rijetko prepoznatljivoj u domaćem kulturnom polju. Koliko je lokalna zbog trajne upotrebe hrvatskog u tekstovima i svjesne uronjenosti u permanentne post-tranzicijske kulturne kodove, toliko je globalna zbog stalne i potencijalno beskonačne protočnosti interneta u kojoj nastaje i od koje je neodvojiva. No, mogućnost sagledavanja u svijetu izvan virtualnog, koju nam Badurina daje izložbom 99 centi, cijelu priču čini još uzbudljivijom i pokazuje da sam život teče i kad se ekrani ugase. Ili ipak stoji?

Bojan Dmitrović Krištofić, kustos programa Galerije Green Room ’26.

Željko Badurina (Zagreb, 1966.) je diplomirao na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1996., u klasi prof. Miroslava Šuteja. Do sada je nastupio na više od dvadeset samostalnih izložbi i akcija te na brojnim skupnim izložbama. Dobitnik je Nagrade Gradskog ureda za kulturu na 3. hrvatskom trijenalu grafike 2003. godine te Nagrade HDLU-a za najbolju izložbu 2013. Radovi mu se nalaze u zbirkama suvremene umjetnosti Filip Tradea i HYPO banke. Član je HDLU-a i HZSU-a.

Program je podržan od Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade ”Kultura nova”