IVANA BAJCER
 PODVLAČIM CRTU
26.01. – 9.02.2018.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Borba sa samim sobom najteža je borba u čovjekovom životu. Prvenstveno jer ne postoji poticaj ili inicijativa druge strane, već je pojedinac primoran izazvati sam sebe što podrazumijeva otvaranje Pandorine kutije i suočavanje s avetima prošlosti koje je godinama potirao pod tepih u nadi da će nestati sami od sebe.

Ivana Bajcer u ciklusu “Podvlačim crtu” otkriva vlastite probleme, nesigurnosti i strahove istovremeno problematizirajući univerzalne teme s kojima se svatko od nas može poistovjetiti. Čin suočavanja s prošlošću iskaz je hrabrosti, odlučnosti i sazrijevanja koje dovodi do osvještavanja, oslobođenja, razvoja i rasta. Tako likovna djela unutar kojih umjetnica problematizira vlastite nesigurnosti, nelagode i bojazni postaju ključni faktor u procesu samoizlječenja. Proživljavajući sve negativnosti iz prošlosti s jednim vremenskim odmakom Ivana Bajcer u radovima ilustrira emocionalne doživljaje svih relevantnih događaja koji su u njoj odmalena izazivali nelagodu, tjeskobu i odbojnost. Umjesto lijepe i vrlo često kontrolirane fizičke vanjštine autorica ukazuje na ono što bukti unutar nas, ono što je krnje, bespomoćno i očajno. Figura čovjeka sa zakržljalim stopalima i rukama izvijenim u formu kandži simbol je koncentracije kaosa unutar nas samih. Akromatske boje i tamni prigušeni tonovi vjerno oslikavaju dominantne emocije, atmosferu i karakter unutarnje borbe. Jedina izražena boja je  jarko crvena koja istovremeno simbolizira emocije, pulsirajuću energiju, ali i krv, odnosno ranjivost duše i posljedice snažne borbe. Kroz cikluse autoportreta i radove Slijepo vjerovanje, Nasljeđe, Čovjek pijavica, Nemoć, Skok, Oslobođenje i Uzlet pratimo autoričino suočavanje s prošlošću, te borbu protiv svega onog nametnutog i duboko usađenog.

U nizu autoportreta oval glave s naznačenim ušima ili očima u fokus stavlja zbivanja unutar umjetničinog uma. Lice se tek povremeno nazire, dok kružne forme centripetalnog kretanja s mnoštvom mrlja, točaka, linija i apstraktnih formi predstavljaju zgusnuti kodirani sadržaj ljudskog uma. Lica u nastajanju i nestajanju s očima koje su poluzatvorene, sitne, izobličene, umorne i s naglašenim podočnjacima ilustriraju težak teret koji se godinama gomilao. Što vrijeme više odmiče, teže se suočiti s nakupljenim problemima.

Zbog nemogućnosti zaborava svega negativnog Ivana Bajcer ponovno proživljava ključne strahove i probleme bilježeći sve faze procesa na papir u namjeri da se s njima suoči, podvuče crtu i stane na kraj svim opterećujućim faktorima koji su upravljali njezinom dušom i krojili njezinu budućnost. Rad “Slijepo vjerovanje” tumači vrijeme rađanja iluzija kada vjerujemo svemu što su nam rekli, a ovisno o iskustvu, strahovi i nesigurnosti postaju sve veća sjena koja se nadvija nad nama. Dok odrastamo gledajući prema naprijed ona raste i buja u našoj podsvijesti. U crtežu “Nasljeđe” tri figure povezane sponom koja spaja glave predstavljaju kolektivnu memoriju i arhetipe, odnosno duboko usađeni i obvezujući faktor od kojeg ne možemo pobjeći. Crnilo papira u djelu “Čovjek pijavica” ističe odnos bijele figure s pulsirajućim crvenim akcentima koju obavija i zatomljuje, te guši i umrtvljuje pijavica. Ona izranja iz mraka i isisava sav život i svjetlost iz bijele siluete koja je personifikacija same umjetnice, dok crveni akcenti predstavljaju znakove života, energije i borbe. Vječnu ljudsku borbu punu uspona i padova interpretira rad “Nemoć”. Prikaz je to trenutka kada pritisak postane prevelik, te pojedinac nemoćan pada na koljena dok se otrov koncentriran unutar njega razlijeva u znak pobjede. Transformacija počinje kada odlučimo ne odustati. “Skok” je jedini rad u kojem figura nije u zemljanim ili hladnim akromatskim tonovima, već duboka crvena boja aludira nalet adrenalina i emocija koje nas preplave kada donesemo ključnu odluku u životu. Obično su to odluke do kojih smo došli kada nam je bilo najteže, kada smo dotaknuli dno i presudili hoćemo li potonuti i prepustiti se očaju ili prelomiti i izboriti se za sebe. Krajnje minimalistički oblikovana daska u kontrastu je s voluminoznim tijelom u slobodnom padu koje skokom u nepoznato okreće novu stranicu u životu. Nakon hrabrosti da se skoči slijedi proces oslobođenja interpretiran preobrazbom i izbacivanjem svih negativnosti nakon osvještavanja. Distanciranje i izoliranje, te oslobađanje izmučenog tijela i uma otvara prostor za rast i razvoj u radu “Oslobođenje”. Nakon oslobođenja i samoizlječenja djelo “Uzlet” vizualizira napredak. Tri figure više nisu jednolično umno povezane kao u radu “Nasljeđe”, već ih povezuju različiti oblici odnosa, niti i prepreka, a nelagoda i nepravda proživljena kroz proces karakterizira transformaciju koja se paralelno odvija u autorici, u likovnom djelu, te u konačnici i u samom promatraču.

Otkrivanjem svoje najdublje intime Ivana Bajcer analizira opće ljudske vrijednosti, mane i postupke. Pred izloženim likovnim djelima u kojima je ogolila vlastitu ličnost promatrač ne ostaje imun, već likovna interpretacija osobne borbe umjetnice ima za cilj potaknuti vlastiti poriv za introspekcijom.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Biografija

Ivana Bajcer rođena je u Zaboku 1993. godine. Završila je Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku 2012. godine na grafičkom odjeul kod profesorice Carmen Bačure Potočić. Trenutno je na diplomskom studju grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom profesorice Tanje Dabo. Izlagala je na brojnim radionicama (MAPWorkshop Budimpešta, 2016. godine, 22. međunarodna likovnoa kolonija LindArt  Lendava, grafička radionica “Artionica“ Klovićevi dvori, Zagreb 2016.). i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Imaginarni svjetovi Lauba 2018., 7. Hrvatski trijenale grafike, Zagreb 2016., Grafična pomlad, Ljubljana, 2015). Od 2017. godine članica je HDLU-a u Zagrebu i HULU-a u Splitu. Dobitnica je stipendije Erste banke u sklopu Erste fragmenta 13 za 2017. godinu. Za svoj rad više je puta nagrađivana (Rektorova nagrada za rad Opera ‘Agrippina’ G. F. Händela zajednički projekt studenata Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog Narodnog kazališta u Zagrebu, 2016., Posebna pohvala za uspješan rad u ak. god. 2013/2014., 2014/2015. i 2016/2017.).

PROGRAM POTPOMOGNUT SREDSTVIMA:

ZAKLADA KULTURA NOVA, MINISTARSTVO KULTURE RH, KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA