Izložba 1/318658 Maria Matokovića otvorit će se u zabočkoj Zelenoj dvorani (Green Room Galeriji) 24.2.2012. u 20 sati.
Heraklit je rekao da čovjek ne može dva put stati u istu rijeku, može stati na isto mjesto, ali to više nije ista voda. Možda upravo na tragu Heraklitove misli Mario Matoković, poštujući jedinstvenost i neponovljivost trenutka, trudi se osvijestiti ga i sačuvati kao zabilješku koju će kasnije nadograđivati i stavljati u komunikacijski odnos s nekom drugom bilješkom tvoreći pri tome novu stvarnost. Spajati nespojivo, razdvajati spojeno. Promatrati. Propitivati. Djelovati nedjelovanjem.
Matoković vrlo uspješno demistificira svijet u kojemu živimo suočavajući nas s vodama u koje i ne želimo ugaziti i pred kojima, ponekad svjesno, a ponekad nesvjesno, zatvaramo oči, ako nam se slučajno nađu u vidokrugu.
Biti broj, statistika, neidentitet, nešto je što Matokovića provocira i o čemu je progovarao i u svom dosadašnjem stvaralaštvu ( „133 / 66,5 / 33,25 / 1“ 2008. i , „Barel“, 2009. ). Tematski na tragu tih prijašnjih radova koji su propitkivali socijalnu problematiku vremena u kojemu živimo, i u radu 1/318658 progovorio je na sličan način. Kao nijemi promatrač, kamerom bilježi životne priče ljudi koji, na prividno sličan, a emotivno posve suprotan način, promišljaju neizvjesnost svoje egzistencije. Kao ironijsku poveznicu sudbina, a da bi svemu dao još dublju i hladniju vjerodostojnost, ubacuje otisak radne knjižice i broj 1/318658 , koji je u trenutku bilježenja bio broj nezaposlenih u Republici Hrvatskoj.
Autor se trudi zadržati čisto promatračku ulogu, ali pažljivim semantičkim razgrtanjem činjeničnosti ipak nailazimo, ne na autora promatrača, nego na autora potpuno svjesnog dehumanizirane realnosti čiji je senzibilitet na granici krhkosti, istančan i lišen svake patetike i buke, a opet dovoljno snažan da (ne)svijest promatrača gotovo brutalno rasprsne svojim zapisom.
Ipak, u odnosu na tragače za plastičnim bocama i ljudske sudbine svedene na otisak limenke iz prethodnih radova, u radu 1/318658 otišao je korak dalje i brojeve identificirao, dao im lica, vizualni identitet, zabilježio, istrgnuo iz rijeke sličnih. Obznanio ih.
I što dalje? Hoće li, zaražen virusom traganja, opet zakoračiti u nepredvidivu rijeku ljudskih sudbina i kamo će ga to (zajedno s nama) odvesti?
Odgovore na ta pitanja valja nam potražiti u nekim novim Matokovićevim zapisima.
Vlatka Bosutić Cvijić
BIOGRAFIJA
Mario Matoković rođen je u Osijeku 1985. godine. Diplomirao je 2010. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, Odsjek likovne kulture, smjer grafika. Od 2010. član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Osijeku. Izlagao na brojnim skupnim izložbama u zemlji. Dobitnik Rektorove nagrade Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Živi i radi u Osijeku.
Green Room Galerija, Trg Dragutina Domjanića 6, Zabok
e-mail: grg.galerija@gmail.com, +38598685105
Realizaciju programa potpomogli: GRAD ZABOK, MINISTARSTVO KULTURE RH, KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA
Medijski pokriva: Zpress
tabor.film.festival@gmail.com