Početak sezone u Zelenoj dvorani obilježilo je uvođenje nove discipline tj. serije radionica suvremenog plesa koje je pokrenula izvedbena umjetnica Margareta Sinković. Margareta je plesno obrazovanje stekla na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu na studiju Suvremenog plesa.
Uz radionice pokrećemo i filmski program naziva KINO PLEŠE posvećen suvremenom plesu. Nakon projekcija nas očekuju razgovori i druženje s autoricama/-ima filmova.
Program smo podijelili u 4 bloka, Kino pleše vol. 1 – vol. 4, koje ćemo prikazivati jednom mjesečno u periodu od siječnja do travnja 2022..
Kuratorica filmskog programa na temu suvremenog plesa također je Margareta Sinković.
KINO PLEŠE termini:
Kino pleše vol. 1 (ADU pleše – studentski radovi) – Petak,21.01.2022. u 20 h
Kino pleše vol. 2 (Škvadra) – Petak, 18.02.2022. u 20 h
Kino pleše vol. 3 (BADco.) – Petak, 18.03.2022. u 20 h
Kino pleše vol. 4 (Inkluzivni program) – Petak,8.04.2022. u 20 h
Petak, 21.1. u 20 h – KINO PLEŠE vol. 1 – ADU pleše (studentski radovi)
Zelena dvorana, Trg D. Domjanića 6, Zabok
Ulaz slobodan
TAMO GDJE PADA I POČINJE
Linda Tarnovski – ADU 2020. – 4′
Plesačica ulazi u dva stanja – jedno je zaigranost unutar geometrijskih oblika, koje Sunčeva svjetlost ostavlja na površinama i drugo je melankoličnost prigušene noćne svjetiljke, gdje je vrijeme u zastoju. Plesačica je radoznalo uvučena u taj osjetljivi intimni prostor koji ujedno postaje i njen izvedbeni prostor. Ona pleše na njegovim rubovima i stapa se s njim, pretvara se u sjenu ili ju apsorbira.
WHAT IS PHYSICS FOR YOU?
Jeanne Lakits – ADU 2020. – 5′
Plesačica istražuje svijet fizike kroz prizmu animiranog plesa. Upotrebom programa Whatever Dance Tool Box stvara specifičnu sliku – zakašnjelu i preokrenutu u kombinaciji s refleksijom pravog plesa na ekranu. Ovdje ples, kao i fizika, djeluje protiv našeg zdravog razuma. Ruši ono što znamo od prije i čini se kontradiktornom našem empiričkom poimanju svijeta.
AKO DRVO PADNE U ŠUMI, A NEMA NIKOGA DA GA ČUJE
Ela Đimoti – ADU 2020. – 12′
Dom je mjesto u kojemu možemo biti u potpunosti „svoji“ i raditi (više-manje) što god želimo bez osuđivanja. Puštanjem nekog drugog u vlastiti dom, fizički ili virtualno, više nije tako – nameću se društvene norme, što je pristojno što nije. Ovim radom autorica se bavi pitanjem odnosa toga što prikazujemo, a što skrivamo pred drugim ljudima, tj. kako norme i očekivanja društva oblikuju i organiziranju naše kretanje i korištenje objekata i što se može dogoditi ako stavimo na stranu sve što znamo o načinu na koji se rukuje određenim objektima ili svrhu kojoj služe.
DOZVUK
Margareta Sinković – ADU 2020. – 9′
Razigrano mlado tijelo i oronuli prostor, svaki sa svojim specifičnim sjećanjem kretanja i zvuka stvaraju novu glazbu. Njihova glazba, kao i njih dvoje, određenog je trajanja i jedino što ostaje u gledateljevom umu samo su fragmenti. Ono što gledateljeva percepcija može uhvatiti, nekoliko je trenutaka, nikada cjeloviti ples, glazba, prostor. Nešto uvijek ostaje skriveno ili zaboravljeno.
AN_HUM_AN
Dora Brkarić – ADU 2020. – 5′
Transformacija ljudskog tijela u razne oblike i stanja. Ljudsko tijelo kao krajolik. Iluzornost. Stvarnost
Postoji li razlika između ljudskog tijela, njegovih krivina i prirode?
Filmovi su nastali u produkciji Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu pod mentorstvom Sandre Sterle i Irme Omerzo u sklopu kolegija Ples, film i nove tehnologije, Koreografija 5 i Istraživački projekt 1 i 2.