IVAN GUNDIĆ: STILL LIFE   22.5. – 1.6.2026.
Centar urbane kulture Regenerator, Ul. mladih 2, Zabok

Otvorenje izložbe – utorak, 22. svibnja 2026. u 18h.

Nastavno na dosadašnju suradnju s gradskim srednjim školama, Gundić je ususret izložbi održao i radionicu na temu osobnih fotografskih arhiva za učenike Gimnazije A.G. Matoša u Zaboku.

Za treću u nizu izložbi na programu Galerije Green Room u CUK Regenerator 2026. pozvali smo Ivana Gundića s radom Still Life, s kojim je također uvršten u finaliste Nagrade Radoslav Putar za najboljeg mladog umjetnika u Hrvatskoj ove godine. Gundić je svestrani umjetnik s diplomom akademskog fotografa, čiji stvaralački korijeni sežu u izuzetno živu izvedbenu, glazbenu i uopće umjetničku scenu grada Koprivnice, s jakim kontinuitetom još od ranih 2000-ih godina. U užem smislu vizualnih umjetnosti, njegove su interese i put usmjerili učestali posjeti nezavisnoj galeriji Atelijera Koprivnica, danas nesumnjivo ključnom gradskom prostoru za suvremene prakse, gdje je jedno vrijeme k tome dijelio atelijer s kolegom Bojanom Koštićem, 2020. također finalistom „Putara“, koji je sudjelovao i u produkciji videa za Gundićev aktualni rad Still Life.

Na sam Still Life može se gledati kao na svojevrsni nastavak, ili bolje rečeno nadogradnju višednevnog performansa Korištenje redovnog godišnjeg odmora s 29. Slavonskog biennalea: Institut nevidljivog – prostori percepije u osječkom Muzeju likovnih umjetnosti 2024; kada je Gundić nekoliko dana godišnjeg na tadašnjem radnom mjestu fotografa u modnoj industriji upotrijebio kako bi pak tijekom radnog vremena muzeja sjedio u izložbenom prostoru u društvu ni manje ni više nego – jednog puža. Kolege umjetnici i posjetitelji su dolazili i odlazili, za vrijeme otvaranja Biennalea se družili i izvan muzeja, po kafićima, restoranima i osječkoj prirodi; a Gundić je dotle čamio s pužem, što je zapravo paradoksalno predstavljalo za nj rijetko i dragocjeno vrijeme iskoristivo za kontemplaciju i realizaciju umjetničkog rada, budući da se zbog intenzivnog i iscrpljujućeg ritma svog komercijalnog posla nije mogao posvetiti umjetničkom radu nego noću, ponekad vikendima ili najsigurnije – na godišnjem, povlačeći tako znak jednakosti između stvaralačkog i slobodnog vremena; te podcrtavajući duhovito, ali i gorko, da je vrijeme najvrjednija valuta, a vladanje vremenom najveća sloboda u društvu danas. Still Life je premijerno također bio predstavljen u Osijeku 2025., zahvaljujući nagradi Muzeja likovnih umjetnosti na 36. Salonu mladih HDLU-a u Zagrebu (vrijedi istaknuti da je Gundić, sasvim zasluženo, i na Slavonskom biennaleu za prethodni rad bio nagrađen jednim od jednakovrijednih priznanja), a sad i u Zaboku imamo prilike vidjeti kako je umjetnik problematična proturječja globalne proizvodnje slika lucidno preokrenuo u svoju korist, ostvarivši još jedan za sebe izvanredno prepoznatljiv rad.

Gradeći na tome da je „still life“ termin koji se u modno-tekstilnoj „fast-fashion“ industriji koristi za standardizirane fotografije odjevnih predmeta namijenjene kataloškoj prodaji putem interneta (s vrlo zanimljivom podudarnošću, u umjetničkom kontekstu, sa slikarskim žanrom mrtve prirode), Gundić je iz tog proizvodnog sredstva i brze digitalne fotografije kao alata odlučio izlučiti ontološku, gotovo egzistencijalističku vrijednost osvješćivanja potpunog otuđenja od reprodukcije svog radnog procesa. Logički nastavno na to, dizajner Filip Paljak osmislio mu je i skrojio dvije identične plave košulje po uzoru na radničke kombinezone, dok je 4-kanalni video-performans kao središnji dio djela produciran u suradnji s koprivničkom ekipom, u sastavu: Konrad Mulvaj (kamera i ton), Bojan Koštić (kamera i montaža) i Petra Travinić (behind the scenes fotografiranje). Video prikazuje autora i performera kako jednu košulju nosi, drugu fotografira, pa tu fotografiju ispisuje, uramljuje i stavlja na zid; a zatim tu prvu košulju svlači i drugu odijeva, te ponavlja postupak i tako unedogled, suvremeno rečeno – u loop. Poput Korištenja redovnog godišnjeg odmora, i u Still Lifeu reprodukcija rada postaje istoznačna s reprodukcijom vremena, no s tom razlikom da ovaj put iza Gundića ostaju opipljivi i samo naizgled besmisleni materijalni tragovi – niz gotovo identičnih fotografija plavih košulja, koje ipak nisu skroz iste jer se sve više gužvaju kako ih Gundić fotka i „iznosi“, te beskonačni video koji svojom ravnom usredotočenošću skoro da potiče stanje svojevrsne povišene letargije do koje dolazi, to zna svatko tko je provodio besane noći na poslu s kojim se nije poistovjećivao, kad organizam otključa zadnje zalihe adrenalina i uđe u delirij koji vodi k sagorijevanju, u kakvom zapravo izgara čitavo zapadno društvo. Gundić je jedan od onih koji ne samo što to znaju uočiti, nego i precizno uobličiti i lucidno izraziti.

Bojan Dmitrović Krištofić, kustos programa Galerije Green Room ’26.

Ivan Gundić (Koprivnica, 1993.) je vizualni umjetnik; završio je preddiplomski studij na Fakultetu političkih znanosti te diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je dviju Rektorovih nagrada i Dekanove nagrade za diplomski rad. Umjetnička praksa mu se temelji na mediju fotografije, ali ga rijetko koristi u klasičnom obliku, dok rabi i medije poput zvuka, videa, performansa i dr. Zanimaju ga teme memorije, jezika, društva i identiteta, s naglaskom na istraživanje odnosa između ljudi i slika, kako u osobnom, tako i u širem društvenom kontekstu.

Predstavio se samostalnom izložbom u sklopu međunarodnog festivala fotografije Organ Vida 2018. Dobitnik je više priznanja, uključujući nagradu na Međunarodnom studentskom bijenalu, nagradu Muzeja likovnih umjetnosti OS u sklopu 36. Salona mladih HDLU-a u Zagrebu, Grand Prix Sarajevo Photography Festivala, te nagradu Ex Aequo na 29. Slavonskom bijenalu. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split. Njegov rad “Memogram” nalazi se u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt.

Uz umjetnički rad, aktivno se bavi i edukacijom. Od 2021. godine djeluje kao umjetnik-mentor i predavač u sklopu škole suvremene fotografije Drugi kadar. Autor je i suradnik na brojnim projektima usmjerenima na edukaciju u području vizualne i medijske pismenosti.